2016-03-09

Na stručno-znanstvenoj tribini "Hrvatska danas" predstavljena i nova knjiga akademika Josipa Pečarića "Oba su pala"

Knjigom protiv fašizacije Hrvatske

"Oba su pala" čini cjelinu s prethodnom knjigom "Dva pisma koja su skinula maske / Na hrvatsku šutnju nismo spremni!", a s knjigom "Živjela nam antifašistička, tj braniteljska Hrvatska", one daju trilogiju koju bi mogli nazvati Protiv fašizacije Hrvatske

Zbor udruga Hrvatski ratnih veterana organizirao je prije nekoliko dana u Zagrebu stručno-znanstvenu tribinu "Hrvatska danas" na kojoj je predstavljena i knjiga akademika Josipa Pečarića pod nazivom "Oba su pala" na kojoj su sudjelovali general Ivan Tolj, književnik, Marku Ljubić, kolumnist i publicist, Igor Vukić, novinaru i publicisti, a o knjizi je govorio i autor Pečarić.

Knjiga "Oba su pala" zapravo čini cjelinu s prethodnom knjigom "Dva pisma koja su skinula maske / Na hrvatsku šutnju nismo spremni!", Zagreb, 2015. a s knjigom "Živjela nam antifašistička, tj braniteljska Hrvatska", Zagreb, 2015. one daju trilogiju koju bi mogli nazvati protiv fašizacije Hrvatske. Svjedoci smo iz dana u dan optužbama od tzv. antifašista svega i svakoga u RH za fašizam. Svima je jasno da jedino tako oni uopće mogu opstati u Hrvatskoj. Ali to je i provođenje velikosrpskog Memoranduma SANU 2, kazao je akademik Pečarić o svojoj knjizi, ističući kako je "nakon 2000. partija na juriš, uz logistiku s Pantovčaka, zaposjela sve ono što je izgubila devedesete na izborima". "Preuzela je kontrolu nad pravosuđem, tajnim službama, vojskom, policijom, institucijama civilnog dr uštva, raširila se po manje-više svim medijima, znajući kako su stvarni centri moći ipak negdje drugdje, a ne u Banskim dvorima i na Pantovčaku. Naravno, institucionalna uporišta su im bila bitna, jer se odande dirigiralo tajnim službama, ne u svrhu sigurnosti zemlje, nego u svrhu obrane vlastitih stražnjica i vlasti od oporbe. Kraj rata je obilježila vojno redarstvena operacija "Oluja". Najveličanstvenija pobjeda kojoj, kao što znamo, tadašnja i današnja oporba se nisu radovali. Cijeli narod jest, ali oni nisu. Oni su dali sve od sebe da se osude naši generali zbog "Oluje" i kao što znamo nisu uspjeli. Strategija srpskih slugu u RH u cilju izjednačavanja krivnje, a time i rehabilitacije srpskog fašizma je izjednačavanje branitelja i ustaša. Kako to nisu uspjeli preko suda u Haagu, idu otvoreno na takovo povezivanje djela branitelje - naših HOS-ovaca. Za to im služi pozdrav "Za dom spremni", riječi su akademika Pečarića koji je zaključio da "ako je ZDS zločinački pozdrav, onda je i HOS zločinačka vojska, a onda je i suvremena Hrvatska nastala na - zločinu.

Osvrčući se na stanje u društvu akademik Pečarić je govorio o naporima dr. Stjepana Razuzma i Igora Vukića koji uporno raskrinkavaju velike laži o logoru Jasenovac, ponavljajući kako su laži o Jasenovcu služile nekada u očuvanju Jugoslavije, a danas u provođenju velikosrpskog Memoranduma SANU 2 od strane tzv. "antifašista".

Hvala Vam za još jedan veliki doprinos, kojim ste obdarili našu hrvatsku, kulturnu, znanstvenu i političku zbilju. Pokušavam zamisliti prazninu kojom bismo bili "ispunjeni", da nema stotina i stotina Vaših tekstova, desetaka i desetaka dosad objavljenih Vaših knjiga i radova. Iz vaših knjiga, između ostaloga, iščitavam potrebu za žurnim prestankom rashrvaćivanja i ugrožavanja samoga opstanka naše mlade države i naroda. Nakon ratne, slavne, i oslobodilačke Oluje, a i nakon svih naših pogrešaka i propusta od 1995. naovamo, potrebna nam je posvemašnja duhovna, gospodarska, demografska, kulturna i obrazovna Oluja, kazao je o knjizi general Ivan Tolj, naglašavajući kako Pečarić u svojim tekstovima detektira "mlinsko kamenje" koje nas pritišće i neda nam da izronimo i da se okrenemo prema životu i budućnosti.

Poštovani kolege po HNES-u Nikola i akademiče Pečariću,



A/ ČINJENICE I PROBLEMI U VEZI SA SPC-om:
1.  SPC nije nikada predstavljala crkvenu, već oduvijek srpsku političku organizaciju sa nastavkom proklamirane Karadžićeve i Garašaninove politike (Načrtanja); "Srbi svi i svuda" i "gdje je jedan srpski  grob - to je Srbija", sve uz dalje provođenje  srpske hegmonije.
2.  SPC je 1920. godine kupila autokefalnost (kralj SHS-a Petar Karađorđević kupivši      je od Carigradske patrijaršije, počinivši simoniju - težak prekršaj kanona pravoslavne      crkve), ukinuta je autokefalija svih dotadašnjih pravoslavnih crkava na teritoriju nove      države i prigrabljena su sva njihova materijalna dobra (crkve, manastiri i njihova dobra).
3.  SPC je nakon pogroma HPC-a i njegovih svećenika 1945. godine u dogovorom sa komunističkim vlastima 1947. godine nastavila jedina koristiti sve beneficije pravoslavlja, šireći i dalje svoje hegemonističke stavove.

4.  Suradnja se nažalost nastavila i u RH potpisom nelegalnog ugovora Račanove vlade i SPC-a. 2002.godine (neinformiranom ili protuhrvatski nastrojenom?!). Tada su SPC-u date povlastice, koje su nas do sada stajale preko pola milijarde kuna i kojima se dalje investira njihov rad, kako u zemlji tako i u inozemstvu, na račun naših poreznih obveznika.
5.  U tijeku je oštra konfrontacija SPC-a i njenih političkih pristaša sa idejom ponovne uspostave HPC-a,  zbog političkih, a posebno velikih mogućih materijalnih gubitaka. SPC je oduzela sva dobra grko-istočne pravoslavne crkve nastale u K.u.K. sa sjedištem u Srijemskim Karlovcima. 1920. godine, ta je crkva dekretom ukinuta. Slijednik joj je HPC osnovana u lipnju 1942. Godine koja je postala auto-kefalna pod mitropolitom Germogenom i štitila je sve pripadnike pravoslavlja na teritoriju NDH, prekinuvši bratoubilački rat između Hrvata i Srba. Dolaskom komunista, mitropolit  je osuđen i pogubljen zajedno sa svojim svećenicima, kao i čelnicima svih ostalih konfesija (osim SPC-a), nakon monstr-procesa  održanog 29. lipnja 1945, od strane komunističkog Vojnog suda IV. Armije JA u Zagrebu. Bez prava na obranu, izvršena je sljedećeg dana egzekucija nad 43 osuđenika na tajnom mjestu. Potrebno je posebno naglasiti da usprkos pokolja gotovo svih njenih svećenika, HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA NIJE NIKADA UKINUTA i ima bez ikakvog posebnog dopuštenja države, legitimno pravo daljeg djelovanja u Hrvatskoj. To joj u slobodnoj Hrvatskoj  stalno osporavaju i onemogućuju kriptokomunisti i četnici na vlasti!
6.  SPC ne priznaje jedinstvenu hrvatsku državu, spominjući samo njene dijelove prema podjeli iz doba (srpske) kraljevine, vrijeđa je, omalovažava, proglašava hrvatsko tlo "svetom srpskom zemljom",  ne ukapa pravoslavne vjernike -branitelje hrvatske nacionalnosti sa  hrvatskim insignijama i počastima, pokazujući javno  opći prijezir prema državi na čijem tlu (nažalost) još uvijek djeluje... 
7.  Problem je i to što vrh katoličke crkve u Hrvatskoj još ne priznaje i ne shvaća potrebu priznanja HPC-a kao bitne hrvatske nacionalne potrebe, jačanja jedinstva hrvatskog naroda i usprkos poziva na ekumenu.
Svaki od ovih problema i činjenica potrebno je detaljno proučiti i obrazložiti, te uputiti novim vlastima
na uvid. nakon toga treba početi djelovati na praktičnoj obnovi HPC-a.

B/ DJELOVANJE NA PRAKTIČNOJ OBNOVI HPC U HRVATSKOJ
1.  Prema kanonima pravoslavne crkve, njeno je djelovanje ograničeno samo na područje nacionalne države, budući da je vrhovni zemaljski poglavar države ujedno i njen vrhovni poglavar. Već iz tog razloga SPC ne može legalno djelovati na teritoriju druge države, jer je vrhovni poglavar SPC-a državni  poglavar Srbije. Stoga Republika Hrvatska, treba SPC-u otkazati svako  gostoprimstvo i zabraniti rad, zbog  nedozvoljenog  djelovanja na tuđem teritoriju,  To je još uvijek delikt iz prošlih komunističkih vremena.
2.  Potrebno je hitno proučiti i raskinuti nelegalni ugovor Račanove vlade sa SPC-om.
3.  Treba izvršiti raspodjelu imovine između SPC-a  i HPC--a.
4.  Djelatnike SPC-a koji u Hrvatskoj govore protiv RH i vrijeđaju je, što potpada pod kazneni zakon treba proglasiti "personama non grata" i zabraniti im pristup u RH. Poslije ispada sa pjevanjem četničkih pjesama od strane episkopa Porfirija (za što je kažnjen novinar  koji je to javno objavio)! , to se ponovilo prilikom ukopa 4 episkopa u Pakracu, kada je patrijarh SPC-a Irinej podizao tenzije licitirajući žrtvama, sa "stotinama hiljada Srba koji su vođeni kao ovce na klanje      u Jasenovac  preko te svete srpske zemlje..." i "20 hiljada ubijene srpske dece".  Sve se to zbivalo  na hrvatskoj zemlji, pred visokim  uzvanicima - Svetim Sinodon SPC-a, Ivicom Dačićem, Miloradom Dodigom i sveprisutnim Miloradom Pupovcem, kao i pred visokim hrvatskim crkvenim i državnim dužnosnicima - bez ijedne riječi prosvjeda.

U prilogu vam šaljem članak pok. Mihaila A. Schardta o uspostavi HPC 1942 g. i tragičnoj sudbini
njenih vrhovnika kao i SPC maršira Hrvatskom.



Srdačan pozdrav  M. Tomac